Psalms 107

1Hvalite Gospoda, jer je dobar; jer je dovijeka milost njegova. 2Tako neka reku koje je izbavio Gospod, koje je izbavio iz ruke neprijateljeve, 3Skupio ih iz zemalja, od istoka i zapada, od sjevera i mora.

4Lutaše po pustinji gdje se ne živi, puta gradu naseljenome ne nahodiše; 5Bjehu gladni i žedni, i duša njihova iznemagaše u njima; 6Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj; i izbavi ih iz nevolje njihove. 7I izvede ih na prav put, koji ide u grad naseljeni.

8Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! 9Jer siti dušu taštu, i dušu gladnu puni dobra. 10Sjedješe u tami i u sjenu smrtnom, okovani u tugu i u gvožđe;

11Jer ne slušaše riječi Božijih, i ne mariše za volju višnjega. 12On poništi srce njihovo stradanjem; spotakoše se, i ne bješe ko da pomože. 13Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove;

14Izvede ih iz tame i sjena smrtnoga, i raskide okove njihove. 15Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! 16Jer razbi vrata mjedena, i prijevornice gvozdene slomi.

17Bezumnici stradaše za nevaljale putove svoje, i za nepravde svoje. 18Svako se jelo gadilo duši njihovoj, i dođoše do vrata smrtnijeh. 19Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izbavi ih iz nevolje njihove.

20Posla riječ svoju i iscijeli ih, i izbavi ih iz groba njihova. 21Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! 22I neka prinesu žrtvu za hvalu, i kazuju djela njegova u pjesmama!

23Koji plove po moru na korabljima, i rade na velikim vodama, 24Oni su vidjeli djela Gospodnja, i čudesa njegova u dubini.

25Kaže, i diže se silan vjetar, i ustaju vali na njemu, 26Dižu se do nebesa i spuštaju do bezdana: duša se njihova u nevolji razliva; 27Posrću i ljuljaju se kao pijani; sve mudrosti njihove nestaje.

28Ali zavikaše ka Gospodu u tuzi svojoj, i izvede ih iz nevolje njihove. 29On obraća vjetar u tišinu, i vali njihovi umuknu. 30Vesele se kad se stišaju, i vodi ih u pristanište koje žele.

31Neka hvale Gospoda za milost njegovu, i za čudesa njegova radi sinova ljudskih! 32Neka ga uzvišuju na saboru narodnom, na skupštini starješinskoj slave ga!

33On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu, 34Rodnu zemlju u slanu pustaru za nevaljalstvo onijeh koji žive na njoj. 35On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene,

36I naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje; 37Siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu. 38Blagosilja ih i množe se jako, i stoke im ne umaljuje.

39Prije ih bijaše malo, padahu od zla i nevolje, što ih stizaše. 40On sipa sramotu na knezove, i ostavlja ih da lutaju po pustinji gdje nema putova.

41On izvlači ubogoga iz nevolje, i plemena množi kao stado. 42Dobri vide i raduju se, a svako nevaljalstvo zatiskuje usta svoja. Ko je mudar, neka zapamti ovo, i neka poznadu milosti Gospodnje.

43